JEDNOG JUTRA U GAJU

Koliko se vas sjeća pjesme Jednog jutra u gaju? Ha? Haaaa? Sjećate li se kada je to bilo? Pa u osnovnoj školi naravno. A sjećate li se u kojoj knjizi? Točno, Sunce na prozorčiću. Mislim da je knjiga bila narančaste boje sa suncem na prozoru, je l'? Ma pričekajte malo idem ju potražiti.................Evo je!!!!!!!

 Dakle, upravo u toj čitanci  bila je pjesma Jednog jutra u gaju,a ja još dan danas pamtim dio u kojem mališ cvrkuće Četr, četr!

JEDNOG JUTRA U GAJU

                                                   Grigor Vitez

Jednog jutra u gaju

ptice digle graju.

Je li slavlje?

Je li buna?

Ne, danas je sat računa.

Tek se poče javljat dan,

u gaj stiže gavran vran.

Uranio, umio se

i popio čašu rose.

Obukao crni frak,

sve pozdravi mirno: Kvak!

Digne kljun, 

znanja pun,

i zapita: Dva i dva?

Sad se stiša graja sva.

Zamisli se ptičji svijet.

Tek će svraka: Pet, pet, pet!

Za njom druge brže-bolje

osmjele se, zažvrgolje.

Kriještalica kriješti: Šest!

Žuna kljuca: Četrnaest!

Djetlić klikće: Bit će, bit će!

Lasta leti iznad njih,

dovikuje: Tri, tri, tri!

Pridruži se ovoj vici

mali palćić u živici.

Druge ptice misle: Zna li

štogod ovaj palčić mali?

Četr! Četr! - cvrknu mališ.

Ptice vele: Ti se šališ!

Gavran na to graknu: Zna!

Ptičurlija začurlija:

Otkud palčić

cvrkutančić

da pogodi: dva i dva?

Tad zavika vrabac siv:

Živio palčić! Živ, živ, živ!

-