Za napraviti nešto, trebam ideju. I gle čuda, imam ju. Tek tako. Gotovo da se stvorila sama od sebe. I sve bi bilo savršeno da na tomu i ostane. Ali, neeeeee, nikako! Moram filozofirati, komplicirati i izmišljati jer ako je suviše jednostavno, onda ne valja i nije dovoljno dobro. Čak i savjest to potvrđuje. Ma što potvrđuje? Likuje! I tako pod njenim utjecajem nastavljam filozofirati, komplicirati i izmišljati do momenta kad se do svijesti ponovo probije ona prva ideja. Tad je već i savjest zadovoljna jer ipak sam filozofirala, komplicirala i izmišljala. Samo što sam izgubila više vremena nego što sam uopće trebala. Pa ako i to prihvatim kao normalno, ona je sve u redu...valjda!
Postovi
0 komentari:
Objavi komentar
Svakom ponaosob zahvaljujem na posjeti i komentaru!