Ova ideja već duže vremena "kljuca". Trebalo je "samo" otići automobilom ( prema kojem ne gajite nikakve emocije ) najprašnjavijim putem do uvale Marlera. I baš zato što je to pravi poljski put, zapravo i put preko "nečije" oranice, kojom možete voziti brzinom daleko ispod najniže dopuštene tako da bi ste zbog sporosti mogli biti kažnjeni, a za sušnog vremena kroz sve zatvorene prozore gutanje zemljane prašine je zagarantirano, uvala je čista i nedirnuta. Upravo takva, savršena je za prebiranje blaga koje čak ni more više ne želi.
Da ne bi bilo zablude, ovo su najljepše sekvence gore spomenutog puta.
 |
I jedan ruzinavi brod |
Sakupivši potrebnu građu, krenula je izrada. Nesigurna u rezultat, upitala sam Juraja :
- "A na što te ovo podsjeća?". Ako kaže jedrilica, prošla sam.
- "Jedriliceee, wow!".
Tim se trikom uvijek poslužim kada nisam sigurna u svoje kreacije!
A odat ću Vam i drugi. Kako više nisam mogla "vidjeti" niti jednu jedrilicu, zamolila sam ga neka on složiti koju. I naravno da je uspio, bez imalo poteškoća. Ja sam ih tražila u presavršenom obliku, dok su njegove bile puno jednostavnije, "Regatne!", rekao je. Njih ćemo pokazati drugi put. Dotada, veliki mornarski pozdrav!