JESENSKA PRIČA

Jest da sam ovu priču zamislila kao korisno provedeno vrijeme s mojim sinom Jurajom(znam,znam, pravilno bi bilo reći Jurjom,ali meni se ne sviđa pa ću zato svijesno i pod punom odgovornošću i dalje krivo deklinirati),na kraju je tako i ispalo osim u djelu gdje se spominje dijete moje drago.

1. čin

Sakupljanje ljusaka divljeg kestena i samog kestena na pulskoj tržnici(naravno,za vrijeme najveće gužve,onako poslovno u mantilu,petama,maramom oko vrata,sunčanim naočalama i ogromnom torbom u koju stane sve ono što vam zaista ne treba te svim ostalim dodacima što danas čine poslovnu ženu modernom).

2. čin

Kupiti ljepilo,gliter zlatni i crveni

3.čin

Premazati ljepilom žireve(koje ste ako ste imali sreće sakupili oko svoje kuće) i posuti ih gliterom,(posebno plod,posebno kapice) i dodatno ih još malo valjati po gliteru.

Kad se ljepilo posuši,zaljepiti natrag kapice.

4. čin

Zamjesiti istu količinu brašna i soli(ako recept nije dobar,znat ću za par dana) i od tijesta oblikovati tijelo ježa.Utisnuti tijesto u bodljikavu ljusku kestena,nacrtati njuškicu i oči i pustiti da se osuši.

 

( Ovo radi Juraj )

5. čin

Pomiješati sve gore navedeno uz nekoliko više i manje suhih listova,raznih boja i oblika te par baraboška

6. čin

Slavni lovac(Ježeva kućica,B.Čopić)

Po šumi,širom,bez staze,puta,
Ježurka Ježić povazdan luta.
Lovom se bavi,često ga vide,
s trista kopalja na juriš ide.
I vuk,i medo,pa čak i ovca,
poznaju ježa,slavnog lovca.
Jastreb ga štuje,vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka po svu noć sanja.
Pred njim,dan hoda,širi se strava,
njegovim tragom putuje slava.