HIŽE, MORE ...

Ups! Excusez moi.

VESELA POLICA

Kupovina prehrambenih namirnica i ostalih kućnih potrepština, rezultirala je kupnjom i ove police. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Ali...nešto me kopkalo...gdje ju ugurati? Da ne smeta. Da bude funkcionalna.
Činjenica da je već povoljna pa još i snižena, prevlada sve moje strahove, strepnje i sumnje.

I eto ju. Prirodna i originalna!

Nakon obvezatnog bijeljenja, uslijedilo je još obvezatnije odbijeljivanje. Odbijelila sam samo jednu plohu jer u slučaju da se predomislim, lakše je ispraviti jednu, nego sve četiri. 

Slijedeća su dilema bili kotačići! Da li ih pričvrstiti trajno ili privremeno? Privremeno je privlačnije. Nije konačno. Možeš se predomisliti i na kraju policu pričvrstiti na zid. Comprende?

Samo, pitanje je kako to izvesti. I sjetim se...obostrano ljepljive trake za montažu ogledala koju imam već duže vrijeme, a kupila sam ju onako, da se nađe.

I kad sam sve to savladala, eto ti nove dileme! Kako pozicionirati kotačiće? Da li da polica bude kao kutija ili da ima jednu stranu otvorenu? Ovako, onako, vrti, okreni, digni, spusti... Zaključim da je bolje da ima jednu stranu slobodnu, jer na taj način dobijem jednu iskoristivu površinu više pa ću stvari moći odlagati na vrh.

Tadam! Ovako!

 I sada polica sobom sretno luta 

Bez kape i kaputa

Bez straha da ju netko nogom lupa

Ako mu se nađe nasred puta!

OVO JE PRIČA O VJEŠALICI,ORMARU I ORMARIĆU

Nekoć davno Vješalica,Ormar i Mali ormarić krasiše hodnik stana jednog.Dugo su svojem gospodaru odano služili, a njihovoj sreći ne naziraše se kraj.Tad u život njihov uplete se novi gospodar i razdjeli  ih na tri različite strane svijeta.Na jednu Vješalica ode,na drugu Mali ormarić,a od Ormara ostadoše samo vrata jedna.

Od toga dana za Vješalicu više čulo se nije.Drugačija pak sudba zadesi Ormarić i sad novog lika čije ime bijaše Vrata.

Oni ponovo spojiše se u novom domu u kojemu do dana današnjeg na ponos su i čast novom gospodaru...