RUŽE (NI)SU CRVENE

Svi Vi koji radite u "kreativnom" ekonomskom sektoru, znate kako brojevi, analize i statistike znaju biti vrlo zahtjevne, a naročito u ovom dijelu godine. Stoga se unaprijed ispričavam što ovih i slijedećih dana neću biti u mogućnosti družiti se s Vama koliko bih to željela.

Tanja

A sada, ajmo zapjevati stari šlager...

Ruže su crvene? Nisu jer... 

"Crvena boja, odbija biljojede jer sadrži visoku razinu cijanida".

Tajne su skrivene? Nisu jer...

"Svemir ne poznaje tajne, ni skrivanja. Poznaju ih ljudi. U svemirskoj energiji sve je kristalno jasno, čsito, otvoreno, razodjeveno i osvijetljeno. Ljude je strah prisilio da skrivaju mračne misli, osjećaje krivnje i osjećaje pri kojima im je neugodno".

Slatka je muzika ? Je jer... 

"Njena melodija brzo, "na prepad", svojom laganom melodijskom linijom zna osvojiti ljubitelje zabavne muzike i postati šlager."

Ali nije kao ti? I nije jer...

"Nitko ne zna kao ti, tako potpuno ispunit mi ovaj svijet, kao ti."

ČUDOVIŠTE IZ MOČVARE

Točno u ponoć, toga dana, bolje rečeno te noći, iz močvarne jeze izmigoljilo je zelenoliko ljigavo čudovište.  Zov je bio prejak i nije mu se moglo oduprijeti. Moralo je krenuti. Kuda je išlo, nije znalo. Priča se da još uvijek slijedi zov taj lutajući okolo. Budite oprezni....Krrreket-krrreket!

 

 

LIJEPA NAŠA HRVATSKA

Svima poznata pjesma? Ovo je moj doprinos. Nije "više cvijeća-manje smeća", ali je definitivno manje smeća za 3 staklene ambalaže. 

Boca coca-cole, tegla cirio umaka i džema, mislim da je bio od jagoda. A od teglice džema sve je počelo jer čim sam ju vidjela, znala sam da neće zvršiti u smeću. Nečemu će poslužiti...

Prvo sam ju lakirala lakom na vodenoj bazi, a zatim spužvicom tapkala akrilnu boju vanilije. Premazala s još dva sloja laka i oslikavanje je moglo započeti, mislila sam.

Koji motiv da izaberem? Ruže? Lavandu?...Maslina! Kako? Ne znam, ali počet ću...Prvo sam natočkala masline u podnožju tegle. Iznad njih listove, a potom sam ih spajala u grančice. Totalno neka obrnuta logika, ali tako ja radim. Počnem, pa sve kao nešto popravljam po nekom vlastitom viđenju. Za starinsko-glineni look zaslužan je mr. bitumen i malo tehnike točkanja četkicom za zube. Oko vrata je bila obavezna čipka, a na "glavi" pluteni čep ( koji sam by the way imala jer sam fulala veličinu za neku drugu teglu. "Oko x Pi" toga je puta zakazalo ).

U zanosu reciklaže, pod ruku su došle i preostale staklene stvari. Rađene na isti način ( neplanirano! ).

Zadovoljna sam kako je ispalo. Starinski štih daje toplinu i za mene je poseban, a i pridonjela sam očuvanju okoliša...dakako na moj način!

MORE, MORE

Neću puno pisati ( opet ). Jedan okvir obrađen u shabby stilu, par oblutaka i nešto akrilne boje.

I za potpuni ugođaj jedna prekrasna pjesma Meri Cetinić. Uživajte!

KUTIJA NA JEDRA

Nakon jedrilica na naplavinama, na red su došle jedrilice na kutijama. 

Velika kojom se plovi i obilaze otoci, uživa na provi dok vjetar mrsi kosu, a kapljice mora isparavaju na vreloj koži ostavljajući slani trag. 

I jedna mala, koja utjehu pruža, izgubljena u morskom plavetnilu neslućenih dubina...

 

RUŽE NA VELIKOJ ŽUTOJ I "UTJEHA"

Ova je kutija morala biti boje vanilije, s ružama i bitumenom.
Stvarno ne znam što bih još mogla nadodati. Najkraći post? Mini post? Postić?

I jedan "utješni" darak blogerice Marine s Craftzeefactory bloga. Nisam osvojila glavnu nagradu, ali sam dobila utješnu koja može biti sve, osim utješne. Totalno sam pala na točkice i boco-porukicu. Hvala ti!

JEDRA NAŠE BRODICE

Ova ideja već duže vremena "kljuca". Trebalo je "samo" otići automobilom  ( prema kojem ne gajite nikakve emocije ) najprašnjavijim putem do uvale Marlera. I baš zato što je to pravi poljski put, zapravo i put preko "nečije" oranice, kojom možete voziti brzinom daleko ispod najniže dopuštene tako da bi ste zbog sporosti mogli biti kažnjeni, a za sušnog vremena kroz sve zatvorene prozore gutanje zemljane prašine je zagarantirano, uvala je čista i nedirnuta. Upravo takva, savršena je za prebiranje blaga koje čak ni more više ne želi.

Da ne bi bilo zablude, ovo su najljepše sekvence gore spomenutog puta.

I jedan ruzinavi brod

 Sakupivši potrebnu građu, krenula je izrada. Nesigurna u rezultat, upitala sam Juraja :

- "A na što te ovo podsjeća?". Ako kaže jedrilica, prošla sam.

- "Jedriliceee, wow!".

Tim se trikom uvijek poslužim kada nisam sigurna u svoje kreacije!

A odat ću Vam i drugi.  Kako više nisam mogla "vidjeti" niti jednu jedrilicu, zamolila sam ga neka on složiti koju. I naravno da je uspio, bez imalo poteškoća. Ja sam ih tražila u presavršenom obliku, dok su njegove bile puno jednostavnije, "Regatne!", rekao je. Njih ćemo pokazati drugi put. Dotada, veliki mornarski pozdrav!

BOCIONICI

Odakle naziv bocionik, mislim da nije potrebno objašnjavati. Boce su toliko podsjećale na svjetionik, da su na kraju jedino to i mogle postati. U početku sam se dvoumila kako da ih napravim, ali dolaskom toplijih dana i sve učestalijih šetnji uz more, rješenje se samo ponudilo.

Za izradu Vam treba :

Staklena boca svjetioničastih oblina,

plutani čep,

drvena perlica,

pribadača,

 akrilne boje i

na suncu dozreli i morem oblikovani, pomno prebrani oblutci.

 

Ja sam zadovoljna kako je ispalo. A znate što je bio najveći izazov? Naći odgovarajući pluteni čep.