Konačno su gotova! Sjećate se tih
vrata?
Da,da, to su ona koja sam donijela uz pomoć kunjade, kada sam dojurila po nju sva u frci i požurivala ju da mi ih ne bi netko u međuvremenu ukrao.
Puno struganja stare boje i još više danih ruku bijele boje. Ali rezultat se vidi. Od ideje da ću ih načičkati svim mogućim vješalicama, kukicama, šipkama i zvekirima, na kraju sam zaključila da je manje više.
Ali još nije gotovo! Čeka me daleko najteži dio posla, a taj je nagovoriti i ubjediti Mr. Perfect-a u nadnaravnu funkcionalnost i nezamjenjivost ovih vrata u funkciji vješalice. Ne znam kako ću i da li ću uopće uspijeti, ali lijepo je nadati se...