Ovo je trebao biti jedan veseo i bezbrižan post. Započeo je vedro i razigrano. Imao je sve što jedna plava ili zelena ptičica želi u svom životu. Kućicu, možda preskromnu, ali punu ljubavi i s najljepšim pogledom. Gljivu koja je uvijek spremna da joj pomogne kad god joj zatreba. Puža koji i da hoće, uteći ne može. U zenitu nasmiješeno sunce, ni previsoko ni prenisko. I tek svježe oličenu ogradu da je čuva od neželjenih pogleda. A onda ...
... baš kad je sve trebao zaokružiti, staviti točku na i pa vrisnuti la vita è bella! ( život je lijep! ), poručio je nešto sasvim dijametralno suprotno. Poprimio novu dimenziju.
Jurine tenisice danas i Jurine cipelice od prije 11,5 godina ugrizle su me za srce jer ...
Živimo u trenutku gdje je promjena tako ubrzana da počinjemo vidjeti sadašnjost tek kad počne iščezavati ( R.D. Laing )
Postovi
1 komentari:
Prekrasno!!:)
Objavi komentar
Svakom ponaosob zahvaljujem na posjeti i komentaru!