PRIČA O CRVENOM REGISTRATORU

U seoskom jarku plakao je Crveni registratior u svojoj ružnoj opravi u kojoj nikako nije mogao poći na ples. 

"Zašto plačeš? Svi se raduju, a ti si tužan", pitali su ga.

"Oprava mi je ružna, a ja ne izgledam kao kožni rokovnik ili platneni spomenar. Nemam ni tvrdi uvez ni ponosno držanje registratora u košuljici. A sutra je ples. Ne želim biti najružniji."

Hmmm...kako mu pomoći???? Na stolu su se našle najljepše tkanine svih boja, rukom oslikane perlice, filigranski izvezene čipke, ukrasne vrpce kakve ne možete ni zamisliti, svi mogući krojevi po poslijednjoj modi. Mjerilo se u svim smjerovima, krojilo na sve moguće načine, rubilo najfinijim koncem i dodavali svakojaki ukrasi ne bi li Crveni registrator zasjao u punom sjaju... Ali, ništa mu nije pristajalo.

Iscrpljen i nesretan, isplakavši sve svoje suze  na kraju je zaspao od tuge. Sanjao je o plesnoj svečanosti, o najljepšoj haljini i sjetnoj slavujevoj pjesmi pa je makar u snu bio zadovoljan.

Ali te noći, koja je bila lijepa i jasna jer je mjesec pokazao čitavo svoje okruglo debelo lice, dogodilo se nešto neobično. Netko tko nikada  nikome nije donio radosti i darovao srce nego samo tugu i suze, rekao je samome sebi : "Istkat ću mu opravu kakvu nema niti jedan kožni rokovnik, platneni spomenar ili tvrdi uvez bilježnice.

Radio je neumorno čitavu noć, a ujutro je oprava bila gotova i on je pokloni Crvenom registratoru koji je od čuda i prevelike sreće zaplakao, a o njegovoj opravi najljepšoj i najčudesnijoj priča se i dan danas.   

~ Kraj ~