MIT O SUNCOKRETU

Prošlo je mnogo dugih noći kako nije spavala. Mislila je samo na njega, na obožavanog čovjeka za kojeg je živjela. Vidjela ga je sasvim slučajno, jedne blage noći, dok je mjesec obasjavao prozore njene odaje.Bio je samo sjena u daljini koja se pretvorila u najlijepše i najmilije biće koje su njene mlade oči ikada vidjele.
Ali Helije,bog sunca, glazbe i muške ljepote nije dolazio svake noći da bi vidio nju. Njegovo srce nije kucalo zbog nje, već zbog druge žene, njene sestre Leukoteje.Od tada svoje je dane  provodila u zatamnjenim odajama tugujući nad svojom sudbinom.S čežnjom je dozivala noć jer je njen voljeni tada dolazio.

Odvojena od vanjskog svijeta, ne gubeći nadu,Klitija je živjela iz dana u dan i iščekivala dolazak voljenog boga sunca Helija u njene odaje. Ali on je svake noći svoju ljubav poklanjao njenoj sestri Leukoteji.

I odjednom,bez upozorenja,mržnja zamijeni ljubav i Klitija ocu kralju Orhamu,otkrije tajnu ljubav svoje sestre. Kad je to čuo,kralj Orham naprosto je poludio i vlastitu kćer dao zakopati živu u pijesak. Bog Helij je svojim zrakama otkopao pijesak, ali je za nesretnu Leukoteju bilo prekasno.Bila je mrtva.

Helije nije mogao oprostiti Klitiji njen čin i ona je jedno jutro  tugujući umrla. Pretvorio ju je u Suncokret koji će svaki dan slijediti sunce,okretati se za svojom nikada dosegnutom ljubavi.Noću će venuti i spuštati svoju glavu prema tamnoj zemlji.
Leukoteju pak Helij pretvori u tamjan kako bi se zauvijek mogla uzdizati prema bogovima.

 

Ova su pločica i vaza napravljene po narudžbi