MAĆUHICE ILI IGRA ISTINE

Bik

Njegov moto je „Ja imam". Ljudi ovog znaka cijene posjedovanje najviše od svih. To ne uključuje samo materijalno, iako oni žele jako puno toga. To može biti prilično jedinstvena informacija, iskustvo ili vještina.

Udobnost, funkcionalnost i kvaliteta su svojstva koje Bik cijeni. To može biti bilo što, počevši od lijepog prijenosnog računala do stilske torbe. Ili to može biti dar za kuću. Na primjer, zgodna fotelja ili višenamjenski kuhinjski aparat.

Omiljeni cvjetovi Bika su maćuhica (?), zvončić (??) i tratinčice (???) jer ne vole jake mirise ( s time se slažem). Prevedene na francuski jezik ( maćuhice ) znače “misao”. Zato često označavaju skrivene misli, a nekad se smatralo da imaju telepatska svojstva.

Maćuhica je poznata je po spokojstvu, po njenoj sposobnosti da liječi "bolesti ljubavi". Brine se da vas vaš izabranik/ca voli .

RUŽNO PAČE

Došla je sama, kao siroče s dalekog puta, umorna i prašnjava. Neki su joj zločesti ljudi čak i bokove ozlijedili. Mislila je da joj više nema spasa, da će umrijeti sama i zaboravljena.

Prvo što sam na njoj zamijetila, bile su zamagljene i izgrebane naočale. Htjedoh joj ih počistiti da bolje vidi,a one su se raspale u mojim rukama i razletjele kao padobrančić-sjemenke maslačka. Tupo sam zurila u rastrgan okvir. Tada sam odlučila: "Ideš pod nož!"

Kupila sam joj nove leće, blistave i sjajne, kroz koje joj zjenicu oka mogu vidjeti. Obukla joj staru, ali zato čistu vintage haljinu, malo potamnjelih rubova. Kako bi ju osvježila, dodala sam par ruža.

I sada se moramo rastati...Idi labude moj bijeli i ne okreći se. Ja sam sretna zbog tebe!

DA SE POHVALIM

Neskromno ću se večeras pohvaliti svojim poklon-nagradama. Za neke ste zaslužne Vi, a za neke ja sama. Ali naravno, da to niže navedene dame nisu omogućile, od svega toga bila bi jedna veeeeliiiika nula. Na kvadrat .

Na Art-designu neumorni Good Ghost organizira maratonski giveaway i za to joj skidam kapu. Nakon trećeg kruga, u neizvjesnoj borbi prsa o prsa, omogućile ste mi odabir nagrade, a ja sam se odlučila za ovog staklenog konja u crno-bijeloj puzzle kombinaciji.

Ali uza sav trud i napor kojemu se izložila, nije joj bio dovoljan pa je u paketić ubacila i par salveta i jednog anđela. Bit će posla!

Zatim je Hrandica s Medchen fur alles poslala zahvalnicu za prisustvovanje na najoriginalnijoj zabavi na kojoj sam bila u poslijednje vrijeme. A bilo je luuuuuudo zabavno. Čak sam napravila i neke nepodopštine...ali neću sada o tome. Jedino mi je dva dana poslije bilo strašno teško pomagati u čišćenju.

Da li je fotografija  na barku slučajan izbor ili nije, Hrandica je pogodila točno u sridu!

I šećer na kraju! Mlada Andrea oduševila me je svojom nesebičnom gestom kojom je darivala sve sljedbenike svoga bloga Lom torbice - torbicama!!!!!! Aha, dobro ste pročitali, SVE.

Ali ne s jednom...

...niti s dvije...

...već s tri!

Aha,  torbice tri.T R I !!!!

Uljepšale ste mi već ionako prekratak vikend! Hvala Vam! Pozdrav svima. Čujemo se uskoro.

STOLICA

Sve je započelo 10-ak dana prije no što sam s kunjadom spasila drvena vrata u stilu "A je to!". 

Po nalogu, zaputila sam se u firmu x. Ona se nalazi na jednoj nizbrdici, prije semafora. A zašto je to važno? Zato što je na pločniku do semafora smješten kontejner. I dok sam čekala zeleno svijetlo kako bi 20-ak metara poslije njega skrenula desno i parkirala se na parkiralištu firme x, s moje lijeve strane izlazi čovjek iz hodnika noseći ovo :

Mozak je započeo grozničavo procesuirati podatke. Noga je nervozno cupkala po gasu, prsti galoprali po volanu, a ja sam se ogledavala da li je još netko vidio ono što i ja. U trenutku kada je čovjek odložio stolicu pored kontejnera, moj mozak je vrištao: Overload! Overload! Kad će to j... zeleno????

Žuto je zatreptalo, zeleno zasvijetlilo,a ja poletjela, zaokrenula, parkirala. Na sastanku su me već čekali. Ispričah se na brzinu: "Vraćam se odmah!" Sve dužim koracima počela sam trčati do kontejnera, zgrabila stolicu ne obaziravši se na prolaznike i uputila natrag do auta gdje sam ju zadovoljno spremila na sigurno. 

A završilo je ovako:

SLUŽBENO JE

Službeno je da je moj vrli muž pokleknuo i napravio "onaj" prvi korak. Pri tome ne mislim na preljub, ovisnost ili slične poroke.  Pokleknuo je mojoj strasti za skupljanjem odbačenih, ali obećavajućih stvari. Ovo je pokupio na n-tom kilometru dionice puta Rakalj - Ližnjan.  Obožavam  ljude koji se u proljeće odluče na veliko spremanje. Podržavam ih 100 %. Časna riječ.

Ja imam moć, ja imam moć. Glasnije : JA IMAM MOĆ!!!

2.KUTIJA ZA TULIPANE

... -Baš jučer sam s majkom bila tamo! – rekla je Ida. – Sa drveća je opalo lišće, a cvijeću više ni traga nema. A ljetos ga je bilo tako mnogo!
– Pa, ono je unutra, u ljetnikovcu! – objasnio joj je student. –Trebalo je da znaš da cvijeće odmah pohita u ljetnikovac čim kralj i dvorani presele u grad. Tada i počinje pravo slavlje i veselje. Dvije najljepše ruže sjednu na prestolje, i to su onda kralj i kraljica. Sve one divne pijetlove kreste sa svojim crvenim perjanicama se postroje sa strane i pozdravljaju kao pravi dvorski komornici. Zatim se skupe svi najljepši cvjetovi. I tada počinje veliki ples. Plave ljubičice su pomorski oficiri, one plešu sa zumbulima i šafranima i nazivaju ih gospođicama. Tulipani i visoki žuti ljiljani se koče i šepure kao stare gospođe : oni paze da se lijepo pleše i da sve bude kako plesna pravila nalažu...

KUTIJA ZA MAKOVE

Znate u čemu ja vidim jedinu prednost Hrvatskih poreznih propisa??? U tome što nisu postojani. Što se toliko često i korijenito mijenjaju da više ne znam gdje je početak, a gdje kraj. Pošto ni sam zakonodavac ponekad ne zna "što je htio reći", nova izdanja propisa redaju se jedna za drugim. I dok se mi pokušavamo snaći u tek izdatom izdanju, na sva zvona već se najavljuju novi akti u prceduri. Tako je bilo od kada sam prvi put skočila u ekonomske vode, prije nekih 10-ak godina. I još uvijek plivam. Ali moram se jako, jako truditi, mahati rukama i nogama da ne potonem jer ovo nije slana voda u kojoj je uzgon gospodarstva toliko snažan da te može održati na površini vode i s vremena na vrijeme dopustiti ti predah bezbrižnog plutanja, raširenih ruku i nogu bez straha i grča. Ovo je slatka voda u kojoj nema odmora, plutanja i sigurnosti. 

Zato drage moje ne očajavajte, ako ste se rješile starih kartonskih košuljica uskoro će izaći nove. Vjerujte mi na rječ.

Meni je ova košuljica izvrsno poslužila da pospremim accessories za njegu obuće koja mi se nalazi u hodniku na vrhu ogledala.

KUTIJA ZA TULIPANE

Od prve sam bila skeptična prema kartonskim kutijama. Nisam ih baš šmekala. Ali, silom prilika, odlučila sam ju isprobati. Što bude bit će. To ti je kismet, kutijo draga.

Prvo je uslijedilo farbanje u bijelo samo s vanjske strane. Zašto? Ne znam! Potom  oslikavanje tulipana ( pošto su se u zadnje vrijeme počeli previše vrtjeti na blogovima, pa da ne bih zaostajala za trendom, odabrala sam njih ). Uslijedila je jedna premijera s gospodinom Bitumenom, kojega sam napokon pronašla, a nećete mi vjerovati kad Vam kažem u Puli, malo čipke, jedna perlica i špaga.

Kutija za tulipane iz svih perspektiva i kutova. Bilježim se sa štovanjem i šaljem pozdrave!