BIJELI GLINENI POST

Uradci od gline započeti još u proljeće, konačno su ugledali svijetlo dana. Zašto tek sad? Pa to je već općepoznatouvriježeni modul postupanja : ako nešto odmah ne napraviš do kraja i kažeš da ćeš sutra ( možeš si misliti ) već si im sam, a da toga nisi ni svjestan ( šatro! ) zapečatio sudbinu i više nije pitanje kad ćeš to napraviti već hoćeš li uopće ( zašto sad pričam u muškom rodu ne znam, je li to ispravno i smijeli se tako, zna li netko? ). "Šteta, da", kažemo sami sebi, "Žali Bože truda, vremena, novaca..." ali ponekad se zalomi pa iznimke potvrde pravila, a meni osvane ne jedan, ne dva, već tri ( 3 ) gotova predmeta.

Buljooka riba snena, zavaljana u mjesecu travnju

Posuda-svijećnjak  Šeherezada

Loptasti svijećnjak

Nadam se da ova riba neće dijeliti njihovu sudbinu te da će  i ona uskoro ( ako preživi slijedeća tretiranja ) ugledati svijetlo dana!

AURELIJA OD KERAMIKE

Znam da sam obećala kako ovdje više neću daviti s Aurelijama, Gašparama i ostalim curama. 

 

 "J...š čovjeka od riječi!", kažu iskusni ljudi, a oni stvarno znaju... psovati.

 

 

Kao što vidite, ovog mi se puta trud ( i puno nadanja, i uvjeravanja i svega ostalog  što neću spominjati da ne bi netko mislio da sam ku-ku! ) isplatio! Aurelija od gline preživjela je oba pečenja i ja sam sretna da je cijela. Gotovo da nemam nikakvih zamjerki. Jeeej!

 

 

 

 

 

 

POSUDE ZA I PROTIV OLOVAKA

Na radionici gline - keramike, zadatak je bio naprviti ovalnu posadu.

 

Svi smo započeli na isti, a završili na svoj način.

 

Od jedne polovine napravila sam barku koja može biti ukras sam za sebe, ali može poslužiti i kao posuda za olovke.

 

 

Druga polovina poprimila je karakterističan polka dots look, a osim olovaka, posuda može poslužiti za držanje i drugih stvari kao što je npr. pribor za higijenu.

 

 

 

Do slijedećih vjestica, kissy-kissy svima!!!

KAKO SAM SHVATILA DA SAM UOBRAŽENA, A NE SAVRŠENA!

Za razliku od glinene gospe anđeoske ( u nastavku ) koja nit sušenje preživjela nije,

ova  preživjela sušenje je, ali pečenje ne!

 Puče jadna i ostade rastvorenog kaputa...a vani ciča zima.

I što sad? Ovako, gotovo cijelu i zamalo savršenu ;) nisam  imala srca baciti, pa sam se dosjetila.

Neka bude onom koja će me prizemljiti svaki put kad se previše razmašem, kad se uobrazim i oholom postanem, kad shvatim da savršenom se ( još ) zvati ne mogu :D

I jedna za vježbu...

GREGOR I TAMARA

Ako me pitate zašto Tamara - ne znam ... Za Gregora...ne pitajte.

Gregor i Tamara rađeni su od raku gline ( smjese šamota i vatrostalnih glina ) raku tehnikom.

Raku je japanska tehnika, a od ostalih se tehnika razlikuje zbog specifičnog drugog pečenja. Nakon prvog pečenja kada dobijemo biskvit, slijedi glaziranje i drugo pečenje, ali u peći  bez pristupa kisika na 960 stupnjeva. Predmet se zatim vadi i zatrpava u organski otpad, najčešće piljevinu. Nakon 15 min se stavlja u hladnu vodu i pere sa spužvom kako bi se očistio od spaljenih ostataka. Ono što nije bilo glazirano bit će spaljeno i crne boje.

Predmet rađen raku tehnikom je jedinstven iz razloga što su boje koje će se pojaviti nakon glaziranja i drugog pečenja posve nepredvidive!

Dok je Gregor glaziran samo bijelom glazurom, Tamara je glazirana i s pokojom kapljom zlatne i srebrne.

Eh sad, ako sam što krivo pospajala i prenijela, ne zamjerite...i ne pitajte ;)

MOJ MALI PRINC

Ja hoću biti

Ja hoću austronaut biti

vođa cijele galaksije postati.

Oko svemira proletjeti.

Upoznati svakakve planete i rakete.

Pitati za nove recepte i za nove rakete.

Pitati sve planete da im skuham nove recepte

i da se lijepo provedem.

Nekako u isto vrijeme, dok je moj mali princ maštao o raketama, galaksiji i receptima, ja sam mjesila i oblikovala Malog princa na tečaju gline. Ljubim ga ja!