Moj je dida bio stolar. Nisam ga dobro poznavala. Da li se njega sjećam zbog obiteljskih fotografija ili njega samog, to mi je teško reći. Umro je kada mi je bilo 6 godina. Za života je prošao mnogo toga. Svoju stolarsku radnju otvorio je 1949. godine, u vrijeme tada još stabilnog socijalističko-komunističkog režima i zbog toga imao problema. Bio je dobar majstor, rekli su mi. U garaži i radioni još uvijek ima njegovih stvari. Neke su i dan danas u upotrebi. Jedna od njih je ova stara kutija za alat. Usput sam pokupila i tatinu drvenu pernicu , utege za vagu i retro-vješalicu.
Kao što vidite, da bi se s njima išta moglo napraviti, podhitno im je trebalo temeljito čišćenje.
Vidite li razliku?
Tek tada je mogao uslijediti makeover kutije za alat.
Na kraju, napunila sam ju s još nekoliko vremešnih predmeta koje Vam mogu pokazati jednom drugom prilikom.
Nadam se dida, gdje god bio, da se ponosiš mnome!
Postovi
