MAKEOVER DAKTILO STOLICE

Volim otrcanim predmetima vratiti živost. Posebno su mi drage stolice. Imate li sve potrebno za preobražaj, tada je zbilja lako. Ali ako nemate, tad se potrudite da imate... 

Presvlaku ove stolice već sam jednom mijenjala tako da sam unaprijed znala što mi i kojim redom treba. Nedostajala je odgovarajuća tkanina. S obzirom da često kupujem stvari koje tog trenutka uopće ne trebam ( jer su mi lijepe ) kod kuće sam već imala odgovarajuću tkaninu sivobež boje. Nedostajale su SAMO točkice. 

Ono što mi je tada palo na pamet nisam nikad probala, ali pouzdala sam se u zdrav razum ( ! ).

Registrator kupljen čim je uočen.
Razlog -  točkaste rupe.
Točkaste rupe = Šablona!
Zar ne? 

I jedino što je potom trebalo napraviti bilo je uzeti tkaninu, skalpelom odrezati stranicu registratora i s bijelom akrilnom bojom i kistom tupkati. Kad uđete u štos, proizvodnja točaka ide zapanjujuće brzo. 

Jedva dočekavši kraj točkanja, uslijedila je samokritička analiza. Mogu vam reći da sam uzorkom bila više nego zadovoljna.
Zatim je uslijedilo rastavljanje stolice, krojenje, heftanje, sastavljanje i ...

 voila` - stara i dosadna daktilo stolica postala je najveselija stolica u našem kućanstvu.

Linking up to :

 

 

BLUE-BEIGE TINA CHAIR NIJE PO JUS-U

Ujutro dok smo išli na posao, Juraj dovikne : 

"Mama...stolica, ćemo je uzeti?" 

"Naravno, gdje je?"

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 Mama, stolica! podsjeti me na jednu anegdotu.

Od najranijih dana Juraj se ( najčešće ) vozi samnom u autu. Sluša i upija sve pa tako i moje kočijaško postupanje ( verbalno i mimičko )  kada mi netko oduzme prednost ili to barem pokuša. Najčešće je to oštro i jasno negodovanje  popraćeno riječima "mater ti" ili "em ti mater" uz naglo kočenje i trubljenje, ako stignem. 

I tako jednom, kako to obično biva, izleti nam mačka pred auto. Dok sam ja šutke kočila i slalomski izbjegavala mačku, sa stražnjeg sjedala Juraj viče : 

 "Mater mama, mater!" i iz sjedalice pokušava vidjeti tko nam je sada zasmetao. 

Vidno zatečena, objasnim mu : 

"Nije mater Juraj... nije...Mačka je...izletjela nam je pred auto." 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

No da ja više ne duljim, uz hvale vrijedan angažman mr.Perfecta ♥, stolica prije i poslije...

STOLICA

Sve je započelo 10-ak dana prije no što sam s kunjadom spasila drvena vrata u stilu "A je to!". 

Po nalogu, zaputila sam se u firmu x. Ona se nalazi na jednoj nizbrdici, prije semafora. A zašto je to važno? Zato što je na pločniku do semafora smješten kontejner. I dok sam čekala zeleno svijetlo kako bi 20-ak metara poslije njega skrenula desno i parkirala se na parkiralištu firme x, s moje lijeve strane izlazi čovjek iz hodnika noseći ovo :

Mozak je započeo grozničavo procesuirati podatke. Noga je nervozno cupkala po gasu, prsti galoprali po volanu, a ja sam se ogledavala da li je još netko vidio ono što i ja. U trenutku kada je čovjek odložio stolicu pored kontejnera, moj mozak je vrištao: Overload! Overload! Kad će to j... zeleno????

Žuto je zatreptalo, zeleno zasvijetlilo,a ja poletjela, zaokrenula, parkirala. Na sastanku su me već čekali. Ispričah se na brzinu: "Vraćam se odmah!" Sve dužim koracima počela sam trčati do kontejnera, zgrabila stolicu ne obaziravši se na prolaznike i uputila natrag do auta gdje sam ju zadovoljno spremila na sigurno. 

A završilo je ovako:

STOL MOGA DIDE ZVONIMIRA I STVARI BAKE JULIJANE

Moji dida i baka preminuli su davno,oboje u istoj godini kada sam trebala krenuti u školu.Iako je od tada prošlo mnogo vremena, a da ni sama ne znama zašto, njihove stvari sakupljala sam kao hrčak. Proteklih godina nekoliko su se puta selile iz radione u stan i obrnuto.

Žao mi je što vam ne mogu pokazati kako je didin stol nekada izgledao.Zapravo ne znam niti sama jer stol ima najmanje 60 godina,a napravio ga je sam dida, stolar po struci. Stol je prije 10-ak godina bio u  apartmanu, a kako je došlo vrijeme da se interijer obnovi, doslovno sam ga bacila u garažu. I tu je stajao…I čekao…I skoro otišao s jednim kontejnerom…

A onda sam na Teinom hobbychic-u vidjela jedan tutorial, čekala godišnji odmor i krenula u akciju.

Sada je ponovo dobio mjesto u mojem domu,koje i zaslužuje, a na njemu možete vidjeti baku i njezine stvari. 

 

Uz sve to još mi je i teta dala staru,prašnjavu,ofucanu narančastu stolicu koju sam obnovila i kompletirala sa stolom.Blago meni!