UF!

Jedna od mogućih verzija...teško je presjeći i reći "To je to"! Nije lako...nije.

Početak bijaše jednostavan. Ustvari niti se ne sjećam kada se i kako sve zakompliciralo.

Nepoznat netko, zimus još, bacio je ove ladice i cijeli stol koji već u komade sasječen bijaše.

Brm-brmm - to auto vozim ja!
Škriiiippppppppp - to auto zaustavljam ja!
Ščk - to vrata prtljažnika otvaram ja i u njega slažem ladice sve!

Četiri komada. Sve su stale, nijedna ostala nije.

Jednu sam ofarbala i nafarbala. Eto, poželjelo mi se cvijeće, tulipani baš! I viziju imadoh konačnu jer neki dan nađoh slatke male vaze i poželjeh da mi iz njih  vitko cvijeće izviruje i prostor krasi.

"Ali koje to cvijeće gordo stajati može, a ne traži puno pažnje?" - upitah sebe samu.

Tulipani, nametnuše se sami...

 I kad  napravih ono što i zamislih, ne sluteći niti znajući u mukama ognjenim već bijah...povećim.

Ovako?

Ovako?

Za ovo?

Ili s vješalicom bez knjiga?

I tako u nedogled, a da se kraj neodlučnosti niti nazirati dade...

ORMARIĆ ZA STRUJU...

...bio...

...i ostao...

 

...tamo gdje je i bio!

ONE YELLOW MAILBOX

Bubamaro poleti, donesi mi pismo jer i ja sada konja za utrku imam.

Bubamaro leti, leti i mene se jednom sjeti.

Tipični sandučić za pisma ( zanimljive boje...bljak ) i jedna bubamara, tri hortenzije, četiri tulipana, par ružica, nešto bitumena i mnoštvo točkica.

...Samo da ga ne ukradu... jer ja ću da poludim...

  Keep fingers crossed for me!

Sorry Eda

VILE TULIPANA

Nekoć davno živjela je dobra starica. Imala je kućicu i vrt u kojemu su rasli tulipani.

Jedne ju je noći probudila pjesma i dječji smijeh. Pogledala je kroz prozor prema tulipanima, ali nije vidjela ništa. Slijedeće je jutro prošetala između cvijeća, ali ništa nije upućivalo na to da je ondje netko sinoć bio.

Slijedeće ju je noći ponovno probudila pjesma i dječji smijeh. Tiho se prišuljala vrtu. Mjesec je obasjavao tulipane koji su se ljuljuškali naprijed-nazad. Kada se približila, ugledala je sićušne majke vile kako pjevuše i zibaju tulipane, a u njima se sićušne bebe vile igraju i smiju. Starica se tiho odšuljala natrag u kuću i od toga dana više nikada nije ubrala niti jedan tulipan.

Tulipani su svakim danom bivali sve veći i sve lijepši, a opojnim mirisom oduzimali su dah. Noću su vile u njihovom cvijetu milovale i uspavljivale svoje bebe.

Jednoga je dana starice umrla, a ljudi su ubrali svo cvijeće. O vilama nisu znali ništa i posadili su peršin koji je uvenuo kao i svo ostalo bilje koje su sadili.

Ali grob starice bio je prekrasan. Iznad njega pjevale su vile, a na grobu i oko njega izniknuli su tulipani, narcisi, ljubičice i ostalo proljetno cvijeće.

U mojoj priči nema vrta, ali ima tulipana, nešto čipke i bitumena, a cijela je priča posuta sitnim vilenjačkim kapima na unutarnjoj strani poklopca.

MIJAU I BEE ZA DJEČJU SOBU

Okvir sam ofarbala u bijelo. Od papira napravila ogradu i zalijepila na svijetlo plavu podlogu. Oslikala malo trave i cvijeća. Nacrtala mačke i ovce. Od žice zamotala feder i zalijepila ga za podlogu , a na njega ove smiješne likove. I eto vesele družine na zidu dječje sobe!

 

2.KUTIJA ZA TULIPANE

... -Baš jučer sam s majkom bila tamo! – rekla je Ida. – Sa drveća je opalo lišće, a cvijeću više ni traga nema. A ljetos ga je bilo tako mnogo!
– Pa, ono je unutra, u ljetnikovcu! – objasnio joj je student. –Trebalo je da znaš da cvijeće odmah pohita u ljetnikovac čim kralj i dvorani presele u grad. Tada i počinje pravo slavlje i veselje. Dvije najljepše ruže sjednu na prestolje, i to su onda kralj i kraljica. Sve one divne pijetlove kreste sa svojim crvenim perjanicama se postroje sa strane i pozdravljaju kao pravi dvorski komornici. Zatim se skupe svi najljepši cvjetovi. I tada počinje veliki ples. Plave ljubičice su pomorski oficiri, one plešu sa zumbulima i šafranima i nazivaju ih gospođicama. Tulipani i visoki žuti ljiljani se koče i šepure kao stare gospođe : oni paze da se lijepo pleše i da sve bude kako plesna pravila nalažu...

KUTIJA ZA TULIPANE

Od prve sam bila skeptična prema kartonskim kutijama. Nisam ih baš šmekala. Ali, silom prilika, odlučila sam ju isprobati. Što bude bit će. To ti je kismet, kutijo draga.

Prvo je uslijedilo farbanje u bijelo samo s vanjske strane. Zašto? Ne znam! Potom  oslikavanje tulipana ( pošto su se u zadnje vrijeme počeli previše vrtjeti na blogovima, pa da ne bih zaostajala za trendom, odabrala sam njih ). Uslijedila je jedna premijera s gospodinom Bitumenom, kojega sam napokon pronašla, a nećete mi vjerovati kad Vam kažem u Puli, malo čipke, jedna perlica i špaga.

Kutija za tulipane iz svih perspektiva i kutova. Bilježim se sa štovanjem i šaljem pozdrave!