Završio je još je jedan Hand Made Fest. Ono po čemu ću ga pamtiti su priče, ćakule i čavrljanja na svim kantunima; smijeh, hihot i veselje koje se širilo iz svih salona i nesebično dijeljenje iskustva i znanja. Jednom rječju lijepo, neprocjenjivo i posebno. Onom tko sajam nije posjetio, teško je u potpunosti dočarati pozitivno ozračje , trnci koji Vas prolaze svakim korakom. Kao da ste u maglici zadovoljstva i sreće, bezbrižni, ispunjeni i zaštićeni.
Potrudila sam se koliko sam mogla da Vam prenesem dio te atmosfere i moram priznati da mi je iz godine u godinu sve teže. Nije ni čudo kad se svaki put sakupi sve više i više kreativaca. Sa svih strana slijeva se toliko ideja da ni sami ne znate gdje prije pogledati, a kad se uputite na određeni štand ne znate na koji predmet da se skoncentrirate. Začas Vam se zavrti u glavi, postanete dezorijentirani i pitate se iz kojeg ste pravca došli, što još niste vidjeli i da li ste to što upravo sada gledate već vidjeli.
Moram se i pohvaliti da sam se sasvim slučajno i neplanirano okušala u filcanju vune. Sva sreća da postoje osobe koje se predbilježe za neku od 40 radionica koje su se održavale na sajmu, pa se ne pojave, a meni pruže priliku da se okušam u nečemu što me već duže privlači.
Prvo sam se okušala u mokrom filcanju i porezala prst škarama.
Ups! Malo sam pretjerala sa sapunanjem...ali je i teta Vesna :)
Napravila sam ovo...
...a bogami i ovo!
Nakon nje uslijedila je radionica suhog filcanja i ubodi iglama u prste, na sreću samo jednom do krvi.
Unatoč svoj toj boli, moram Vam priznati da sam se zaljubila. Skroz, u potpunosti i cijelosti. Sva!
Hvala tetama na trudu i strpljenju i materijalima koje su nam poklonile da se igramo i kod kuće, a mene lansirale u oblake...
Sad prestajem pričati o mojim ljubavnim jadima i prepuštam Vas slikama koje sam "okinula"samo za Vas i zbog Vas.
Postovi
