Ideja osmišljen davno, ali realizacija je zapinjala. Nije bilo tehničkih problema već se radilo o nedostatku vremena. Uostalom znate i same o čemu pričam.
Na ovaj okvir nabasala sam sasvim slučajno kod jednog staklara tražeći nešto drugo. Neobavezno pričajući, dotakli smo se teme o starinskim stvarima, volim ovo, trebam ono, nigdje nema...gdje on na sve to kaže da tu iza ormara ima baš neke takve okvire. I to ne samo jedan, ali za sada vidjet ćete samo taj jedan.
Prvotno sam ga zaista i htjela iskoristiti kao okvir, ali kako nikako s izradom nisam počinjala, tako je i ta ideja otišla u vjetar te je na kraju okvir postao ogledalo. Trebalo ga je samo ofarbati i odnijeti kod staklara da stavi ogledalo i voila`!
Kako to ogledalo stoji iznad stola na kojemu je drvena kutija, meni je bilo normalno da i ta kutija također postane bijela.
Tako i bi! Ali...ispalo je prebijelo pa sam ju malo ukrasila one stroke ružicama, samo s jedne strane tako da ju kad mi dosadi mogu okrenuti da opet bude samo bijela.
I kad je svu tu bijelu idilu zajedno trebalo poslikati, nastali su novi problemi :
1. Dan se drastično smanjio tako da nisam mogla slikati preko tjedna jer se kući s posla vratim gotovo po mraku
2. Stol nije uvijek uredan i prikladan za slikanje
3. Kut slikanja kad ogledalo i kutiju zajedno slikam nikako da mi legne, tako da su fotografije "razbucane" ( osim one prve ).
No, konačno, ipak dočekam taj jedan vikend kad je stol rasčišćen, a vani se nakupe sivi kišni oblaci i uz svu moguću umjetnu rasvjetu slike su još mutne. Sorry drage moje, ali ponekad me zaista ne ide.