CIRCULUS VITIOSUS

Circulus vitiosus = Začaran krug

Zašto?

Zato što je ova ista narukvica već doživjela preobražaj.

Kada? Kako ?

Onda i ovako :

Wikipedija : U prenesenom značenju circulus vitiosus znači 

bezizlazan položaj iz kog se nemoguće iskobeljati. 

Spooky!!!!

OD OBIČNOG STOLCA DO NEOBIČNOG ( STAMBENOG ) STOLCA

Kratko riječima, jasno slikama, da se zaključiti - od stolca kojeg sam obojila u bijelo i ukrasila ga s 25 kućica i em ti &%$&$% brojem prozora i jednom jedrilicom, napravila sam, ničim izazvana, za mene, vrlo neobičan stolac. Zašto, komu, čemu, gdje, kuda, itd. nije ni bitno, jer ja sam superultrajakojeeekakosehvalim zadovoljna :))

Čak mu i ladicu nisam zatvorila zauvijek.

Eto, usudila sam se reći!

MAKEOVER STARE KREDENCE I ORMARA

Ovih smo dana Sandra i ja uređivale staru kredencu i jedan manji komad namještaja za koji sad dok pišem, shvaćam da ne znam ni kako se zove. Pošto su agroturističke destinacije sve traženije, a autentični komadi i više nego dobrodošli, ova dva zaboravljena ormara ponovo su ugledala svijetlost dana. Dobro je što se i dan danas u većini starih kuća još uvijek mogu pronaći zanimljivi komadi pokućstva kojeg su davno naše majke naslijedile od svojih majki, odnosno naših baka i prabaka uz izgovor " Ne hitaj to, sigurno će mi još rabiti!" ( Ne bacaj to, još će mi trebati )

Odlučile smo se za boju slonovače, shabby obradu s motivom masline. 

Ja radim!

Sandra je odradila!

U kredenci će biti poslagane teglice s domaćim proizvodima, a manji ormar poslužit će kao priručna recepcija na koju još planiramo u sredini staviti ploču s natpisom gospodarstva.

PRIČA O CRVENOM REGISTRATORU

U seoskom jarku plakao je Crveni registratior u svojoj ružnoj opravi u kojoj nikako nije mogao poći na ples. 

"Zašto plačeš? Svi se raduju, a ti si tužan", pitali su ga.

"Oprava mi je ružna, a ja ne izgledam kao kožni rokovnik ili platneni spomenar. Nemam ni tvrdi uvez ni ponosno držanje registratora u košuljici. A sutra je ples. Ne želim biti najružniji."

Hmmm...kako mu pomoći???? Na stolu su se našle najljepše tkanine svih boja, rukom oslikane perlice, filigranski izvezene čipke, ukrasne vrpce kakve ne možete ni zamisliti, svi mogući krojevi po poslijednjoj modi. Mjerilo se u svim smjerovima, krojilo na sve moguće načine, rubilo najfinijim koncem i dodavali svakojaki ukrasi ne bi li Crveni registrator zasjao u punom sjaju... Ali, ništa mu nije pristajalo.

Iscrpljen i nesretan, isplakavši sve svoje suze  na kraju je zaspao od tuge. Sanjao je o plesnoj svečanosti, o najljepšoj haljini i sjetnoj slavujevoj pjesmi pa je makar u snu bio zadovoljan.

Ali te noći, koja je bila lijepa i jasna jer je mjesec pokazao čitavo svoje okruglo debelo lice, dogodilo se nešto neobično. Netko tko nikada  nikome nije donio radosti i darovao srce nego samo tugu i suze, rekao je samome sebi : "Istkat ću mu opravu kakvu nema niti jedan kožni rokovnik, platneni spomenar ili tvrdi uvez bilježnice.

Radio je neumorno čitavu noć, a ujutro je oprava bila gotova i on je pokloni Crvenom registratoru koji je od čuda i prevelike sreće zaplakao, a o njegovoj opravi najljepšoj i najčudesnijoj priča se i dan danas.   

~ Kraj ~

MAKEOVER KUTIJE KOJU NIJE TREBALO DIRATI

Pretpostavljam da će se mnoge od vas složiti sa mnom da ovu kutiju nije trebalo dirati. A kad ju se već diralo, trebalo joj je barem  unutrašnjost sačuvati.

Nažalost, uzalud vam trud svirači. Kako vaše, tako ni moje sugestije važne bile nisu.

Kutija za sapune kakvu do sad nikad nisam vidjela. Nisam znala  ni da postoji, a kamoli da ju je proizvela Jugoslavija.

Njezina je unutrašnjost toliko lijepa da sam ju ( na svoju štetu ) ipak odlučila podijeliti s vama jer  koliko god se trudila i koliko god tehnika primjenjivala, nemoguće je nadmašiti nešto što je izvorno i lijepo samo po sebi. 

Možete li zamisliti ako su sapuni bili složeni u ovakvu kutiju, kako su tek oni izgledali, kako su bili zamotani i kako su mirisali? Zna li itko uopće?

No, što je-tu je, povratka više nema, ostale su samo uspomene i obnovljena shabby kutija ...

MAKEOVER DAKTILO STOLICE

Volim otrcanim predmetima vratiti živost. Posebno su mi drage stolice. Imate li sve potrebno za preobražaj, tada je zbilja lako. Ali ako nemate, tad se potrudite da imate... 

Presvlaku ove stolice već sam jednom mijenjala tako da sam unaprijed znala što mi i kojim redom treba. Nedostajala je odgovarajuća tkanina. S obzirom da često kupujem stvari koje tog trenutka uopće ne trebam ( jer su mi lijepe ) kod kuće sam već imala odgovarajuću tkaninu sivobež boje. Nedostajale su SAMO točkice. 

Ono što mi je tada palo na pamet nisam nikad probala, ali pouzdala sam se u zdrav razum ( ! ).

Registrator kupljen čim je uočen.
Razlog -  točkaste rupe.
Točkaste rupe = Šablona!
Zar ne? 

I jedino što je potom trebalo napraviti bilo je uzeti tkaninu, skalpelom odrezati stranicu registratora i s bijelom akrilnom bojom i kistom tupkati. Kad uđete u štos, proizvodnja točaka ide zapanjujuće brzo. 

Jedva dočekavši kraj točkanja, uslijedila je samokritička analiza. Mogu vam reći da sam uzorkom bila više nego zadovoljna.
Zatim je uslijedilo rastavljanje stolice, krojenje, heftanje, sastavljanje i ...

 voila` - stara i dosadna daktilo stolica postala je najveselija stolica u našem kućanstvu.

Linking up to :

 

 

OGLEDALCE, OGLEDALCE...

Ideja osmišljen davno, ali realizacija je zapinjala. Nije bilo tehničkih problema već se radilo o nedostatku vremena. Uostalom znate i same o čemu pričam.

Na ovaj okvir nabasala sam sasvim slučajno kod jednog staklara tražeći nešto drugo. Neobavezno pričajući, dotakli smo se teme o starinskim stvarima, volim ovo, trebam ono, nigdje nema...gdje on na sve to  kaže da tu iza ormara ima baš neke takve okvire. I to ne samo jedan, ali za sada vidjet ćete samo taj jedan.

Prvotno sam ga zaista i htjela iskoristiti kao okvir, ali kako nikako s izradom nisam počinjala, tako je i ta ideja otišla u vjetar te je na kraju okvir postao ogledalo. Trebalo ga je samo ofarbati i odnijeti kod staklara da stavi ogledalo i voila`!

Kako to ogledalo stoji iznad stola na kojemu je drvena kutija, meni je bilo normalno da i ta kutija također postane bijela.

Tako i bi! Ali...ispalo je prebijelo pa sam ju malo ukrasila one stroke ružicama, samo s jedne strane tako da ju kad mi dosadi mogu okrenuti da opet bude samo bijela.

I kad je svu tu bijelu idilu zajedno trebalo poslikati, nastali su novi problemi :

1. Dan se drastično smanjio tako da nisam mogla slikati preko tjedna jer se kući s posla vratim gotovo po mraku

2. Stol nije uvijek uredan i prikladan za slikanje

3. Kut slikanja kad ogledalo i kutiju zajedno slikam nikako da mi legne, tako da su fotografije  "razbucane" ( osim one prve ).

No, konačno, ipak dočekam taj jedan vikend kad je stol rasčišćen, a vani se nakupe sivi kišni oblaci i uz svu moguću umjetnu rasvjetu slike su još mutne. Sorry drage moje, ali ponekad me zaista ne ide.

KRLETKA NA SLOBODI

Krletka koju su bacili. Ustvari napustili i ostavili pored puta. Na kiši, vjetru i suncu. Već napola zaraslu i gotovo zauvijek zaboravljenu!

Ali, sačuvaj bože da bi ju dali. "Trebat će nam još", rekli bi, a krletka bi i dalje stajala tamo gdje su je  i prvi put ostavili, godišnja bi se doba nastavila izmjenjivati...

Zato ih nismo ni pitali, već smo ju...pa mislim dakle ono...ukrali.

Kozmetički i korektivni zahvati bili su potrebni i neizbježni, ali nastojala sam joj očuvati starinsku dušu. Najteže je bilo odlučiti se za jednu od nekoliko dekorativnih kombinacija. Kaktus i srce od tkanine za sad su pobijedili.

BIJELA SHABBY ONE STROKE KUTNA POLICA

Ova je polica još iz vremena kad sam imala puno više vremena pa sam s vremena na vrijeme, vrijeme provodila obilazeći moj "buvljak". Tako sam u jedno prohladno nedjeljno jutro imajući svo vrijeme ovoga svijeta, pomno pregledavajući štandove, nabasala na ovu kutnu policu. 

Pošto nisam htijela uzalud trošiti vrijeme na cijenkanje odmah sam upitala koliko košta. "Može, kupljeno" rekoh i odvedoh policu kući svojoj da ćubi u kutu mračnom dok ponovno ne nađem vremena i vidim što ću s njom.

Vrijeme je prolazilo...pa još malo...pa još... sve do prošlog vikenda kada je konačno došlo njezino vrijeme. 

Prst sudbine i trenutno ozračje romantike s ružama na bijeloj površini ( za one koji nisu pazili, radi se o sanduku za CD i DVD ) ogleda se u njezinom preobražaju, a sve je još dodatno obrađeno i shabby tehnikom ( pa kad je već u originalu bila smeđa, mislila sam zašto to ne iskoristiti jer na kraju krajeva, tko ima vremena sve to pobrusiti? ). 

Kao što vidite, nisam imala vremena pričvrstiti ju na zid kako bi do izražaja došla njezina svevremenska funkcionalnost, ali nadam se da ćete i same(i) uspijeti naći vremena i osobno je vizualizirati kako namještena visi između spoja dva zida, u samome kutu...jer ja sad još uvijek dvojim da li ju pričvrstiti okomito ( kako je i predviđeno ) ili vodoravno ( onako kako ju ja vidim ). Nadam se da ću s vremenom uspješno riješiti spomenutu dilemu.

A kako vi stojite s vremenom :)