Dakle, prozbori kraljica lijeno, kuću Djeda Mraza hoću u Medulin selo!
Opaaa povika sijelo u glas i shvati da to je odličan plan te brže i bolje poče sipat' ideje, huktati k'o parna lokomotiva ljuta ...
Dok tako razbacivati se one mislima stale, na pitanje samo jedno sve su zastale. Kako ćemo ... i tu nastade tajac ... Tišina ... Muk ... Misle one sve skupa Ta ni počele nismo, a već se na prvoj prepreci izgubismo!
I kao što to uvijek biva, tako se i u priči ovoj rješenja počeše prvo stidljivo pomaljat'. Tek pokoje izreče se i na glas. Kako su se minute množiti stale, tako je u njima samopouzdanje raslo. Što će nam ovo, kako ćemo ono, smanji doživljaj, a daj molim te, ti si luda ( meni omiljena ), samo su neke od fraza koje čuti su se mogle ... Zapravo, ja ih još uvijek čujem.
Malo pomalo, kako su se ideje, želje i mogućnosti poklapati stale, mi, ono isto žensko sijelo s početka priče, krenusmo sigurnije i odlučnije no ikad u izradu ove priče ne baš male. Nemojte misliti da išlo je sve k'o od šale jer namučile su se pošteno ove naše uzavrele glave kako bi, kao što kažu da složna braća kuću grade, i mi, u samo par dana napravile sve ove ludosti prave.
I djedicu smo uspijele naći!
Za postaviti sige trebali smo pored ženske i mušku ruku... i dizalicu čak.
Djelićak radne atmosfere.
Ovako se radila gđa Snježna
Ovako je izgledala gotova gđa Snježna
Od kartona smo izradile kućice i kamin. Od greda snjegoviće. Puno je i poklona trebalo zamotati.
Od stiropornih kugli i čarapa starih ( ali i novih ) napravile smo snjegović-kuglice.
Snjegovića smo radili i od plastičnih čaša.
I još malo lampica ... njih nikad dosta.
A na kraju je trebalo nešto i pregristi ...
... u veselom društvu. Ta umori se čovjek!
Jedini i isključivi autor i sva zasluga u izradi ove kuće Djeda Mraza pripada udruzi MedulinArt
Postovi
1 komentari:
Vidila sam slike na FB, jako mi se svidila kuća. A ti si dio toga, bravo-o-o-o-o! Vidim da je bilo puno posla, ali vam je bilo i zabavno
Objavi komentar
Svakom ponaosob zahvaljujem na posjeti i komentaru!